Kaštelanski šušur


Drugi po redu Kaštel na putu od istoka prema zapadu je Kaštel Gomilica za kojeg je karakteristično da je prema broju stanovnika, količini zemljišta i samoj veličini najmanji Kaštel.

Krajem 11. stoljeća kralj Zvonimir je u Kaštelanskom polju poklonio ženskom benediktinskom samostanu zemljište, one su tu izgradile crkvu sv. Kuzme i Damjana, a oko crkve nastalo je naselje Kozice. U 16. stoljeću na podvodnoj hridi Gomilica izgrađen je poseban kaštel koji se sastojao od stambenih objekata i obrambenih zidina koji se pokretnim drvenim mostom naslonjenim na kameni most  povezivao sa obalom. Dio obitelji iz sela Kozice nastanile su se u kaštilac, a ostale obitelji naselile su se uz obalu uz same zidine kaštilca. Danas je cijeli kaštilac vrijedan zanimljiv spomenik koji se uglavnom zbog djelovanja mora nalazi u izuzetno lošem stanju, ali u planu su radovi kojima bi se saniralo postojeće stanje i kaštilcu dao prvobitan izgled. Iz doba baroka u Kaštel Gomilici postoji stara crkva sv. Jeronima koji je ujedno i zaštitnik ovog mjesta. Uz samo gomiličko groblje na lokalitetu Mila Gora nalazi se i svetište stanovnika Kaštel Gomilice crkvica Gospe od Milosti. Župna crkva koju danas pohode stanovnici Kaštel Gomilice je novija crkva sv. Jeronima.  

U Kaštel Gomilici sačuvala su se imena starosjedilaca koji nose stara gomilička prezimena poput Carev, Rokov, Jureškin, Ljubenkov, Pavlov, Tangar i drugi. Mnogi gomiličani su poput sućurana nakon 2. svjetskog rata radili u kemijskoj industriji, a specifično za ovo mjesto je da se stanovništvo dosta iseljavalo.